Međunarodni dan svjesnosti o mucanju u svijetu se obilježava od 1998. godine kako bi se javnost senzibilizirala za potrebe osoba koje mucaju. U Hrvatskoj se ovaj dan obilježava od 2000. godine na inicijativu Hrvatske udruge za pomoć osobama koje mucaju „Hinko Freund“. Hrvatski sabor je 2009. god. proglasio 22. listopada Danom svjesnosti o mucanju u Republici Hrvatskoj čime smo postali prva država u svijetu koja je na ovaj način otvorila vrata podizanju svjesnosti o mucanju, boljem razumijevanju i pomoći osobama koje mucaju. Simbol podizanja svijesti o mucanju predstavlja tirkizna trakica koja za osobe koje mucaju simbolizira mir i oslobađanje, ali i potrebu za osloncem i razumijevanjem drugih ljudi s kojima žele podijeliti svoja iskustva.

Prije gledanja filma učenici su u parovima razgovarali o svojim jakim i slabim stranama te pokušali naći zajedničke jake i slabe strane, a potom su informirani o mucanju.

Mucanje se javlja u svim dijelovima svijeta, prisutno je u svim kulturama i društvenim skupinama, a može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi, iako se najčešće javlja u djetinjstvu i kod svakoga je jedinstveno. Karakteristike govora osobe koja muca su ponavljanje glasova, slogova ili kratkih riječi (npr. Do-do-do-dođi se i-i-i-igrati.), produljivanje glasa (npr. Sssssjedni ovdje.) ili blokada – kada dijete želi nešto reći, usta su u pravom položaju, ali glas jednostavno ne izlazi. Kod pojedinih osoba prisutni su i pojačani pokreti na licu, kao što je žmirkanje ili napetost u vratu, dodatni pokreti tijela, igranje rukama ili lupkanje nogu koje često nazivamo i tikovima. Stresne situacije, kao i izrazito emotivne situacije mogu utjecati na tečnost govora, kao i vlastiti stavovi. Emocije koje se kod osoba koje mucaju javljaju mogu uzrokovati i anksioznost u govornim situacijama. Unatoč brojnim istraživanja točan uzrok mucanja nije poznat. Smatra se kako uz genetsku predispoziciju za mucanje ulogu igraju i okolinski utjecaji te jedinstvene karakteristike osobe. U vrijeme kad se mucanje javlja u djetinjstvu, između druge i pete godine, jednako je učestalo kod djevojčica i dječaka, do polaska u školu na jednu djevojčicu koja muca dolaze tri dječaka, a do dobi od 10 godina taj omjer je 5:1. Istraživanja pokazuju kako 1% svih ljudi na zemlji muca, a zanimljivost je kako je čak 4–5% ljudi u nekom trenutku svog života mucalo, što se može povezati i s razvojnim netečnostima i spontanim povlačenjem mucanja u djetinjstvu.

U završnom dijelu učenici su dobili popis tvrdnji o mucanju, tzv. mitovi o mucanju,  te su u tablici iskazali je li navedena tvrdnja točna ili netočna, a dano im je i objašnjenje vezano uz mit.

Za posljednju tvrdnju učenici su informirani o poznatim osobama iz javnog života ili povijesnim osobama koje mucaju/su mucale: političari Winston Churchill i George Washington, američki predsjednik Joseph Biden, glumice Marilyn Monroe, Emily Blunt, glumac Bruce Willis, znanstvenici Isaac Newton i Charles Darwin, glazbenici Elvis Presley, B.B. King i Darko Rundek, sportaš Slaven Bilić.

Ovom radionicom učenici su usvojili činjenice o mucanju,  razvili osjećaj empatije prema drugima/drugačijima, osvijestili svoje  sličnosti i razlike, osvijestili kako osobno ponašanje može utjecati na socijalni i emotivni razvoj učenika s govornim teškoćama jer je dijete koje muca često zadirkivano.

Josipa Schweizer Matić, prof.