Osvrti naših učenika i profesora na Svjetski dan učitelja
Danas 5. listopada obilježava se Svjetski dan učitelja (UNESCO), sjetimo li se samo na taj dan onih koji su nam otvorili vrata spoznaji da je znanje neotuđivo i najmoćnije oružje koje nas u životu može obraniti od svih izazova?

Objavio: Ivan Švaganović

Datum objave: 05.10.2021.

Biti učitelj je sintagma koja označava više od zanimanja jer učiteljska profesija je poziv koji podrazumijeva posebna stručna znanja i vještine osobe koja svoj svakodnevni rad, a nerijetko i način života podređuje učenicima, njihovom poučavanju i odgajanju. Znati, umjeti ali prije svega voljeti svoj poziv čini učitelja ali i njegova učenika sretnim.
Učitelji/nastavnici svakoga dana mijenjaju svijet, pretvaraju snove u stvarnost, pobuđuju duh slobodnog mišljenja razvijajući osjećaj odgovornosti i pozitivne slike o sobi u najveće dragocjenosti koje su dobili, a to su njihovi učenici.
Što znači biti učitelj, svoj životni poziv opisale su dvije nastavnice naše Gimnazije, a kako svoje učitelje/nastavnike doživljavaju učenici i kako im zahvaliti napisale su dvije učenice drugoga razreda. Drage kolegice i kolege, dragi naši učitelji i koji čete to tek postati želimo vas sretan Svjetski dan učitelja!


BITI UČITELJ… ?

“Jedno prošlotjedno jutro, rano, kada je grad još pomalo pust, približavala sam se poznatoj žutoj a meni tako dragoj zgradi i pomislila: “Koliko li sam  puta u posljednjih 36 godina ušla kroz ova vrata?“ Ne znam, a nije ni važno. Puno mi je važnija spoznaja da sam zatvarajući teška vrata, otvarala vrata jednog novog svijeta – svijeta ispunjenog mnogim mladim, dragim i pametnim licima.

Učila sam ja njih, ali su puno toga naučili i oni mene. Naučili su me, prije svega, da škola nije samo mjesto u kojemu moraju naučiti zadano gradivo, nego da je i mjesto u kojemu se uče živjeti, prihvaćati sebe i sve vrline i mane onih koji ih okružuju. Vrlo sam brzo shvatila da je učiteljsko zvanje zapravo umjetnost, a umjetnikom se teško postaje, umjetnikom poučavanja se biva.

Ni danas ne znam koliko sam naučila moje učenike, možda malo, možda puno, ali znam da sam uvijek mislila i još uvijek mislim – da biti blag, znači biti jak. Najsnažniji je autoritet onaj koji se zasniva na uzajamnom poštovanju učitelja i učenika. Danas, s puno godina provedenih u razredu, znam da „smijeh ubija strah“ i da sretni učenici bolje i lakše uče i da naučeno postaje njihovo trajno znanje. Ništa u našem poslu nije ljepše, ništa vrjednije od spoznaje da si svojim učenicima ostao u trajnom sjećanju i da će ti se javiti i javljati još dugo, zapravo neprekidno i kada odu iz ove naše stare škole.

Biti učitelj zapravo znači nesvjesno se razliti  u mnoštvo drugih života i radovati se svakom uspjehu svojih bivših učenika znajući da je makar i samo jedan mali dio toga uspjeha i tvoja zasluga.”

Višnjica Sorčik, nastavnica savjetnica, 36 godina staža


“Paulo Coelho je jednom izjavio kako nastavnik nije osoba koja nešto podučava, nego osoba koja inspirira učenike da daju sve od sebe kako bi samostalno otkrili svijet koji ih okružuje. Upravo tako doživljavam ovo zanimanje. Za mene posao nastavnika nije puko, monotono recitiranje informacija, nego poticanje razvoja  svakog pojedinca. Naime, mi usmjeravamo učenike na tom putu otkrivanja – što samih sebe, što svijeta oko njih. Nastavnik treba primjerom pokazati koliko je važno cijeli život učiti i raditi na sebi.

Naravno, nismo ni mi uvijek u pravu, ali time dokazujemo učenicima kako nitko nije savršen i kako je u redu nekada pogriješiti, jer iz grešaka najbolje učimo. Posao nastavnika nije nimalo jednostavan, ali predstavlja temelj cijelog društva – današnjeg i budućeg – jer učenike pripremamo za ono što tek slijedi, a dobro znamo kako na mladima svijet ostaje.”

Martina Pucelj, nastavnica pripravnica, 1. godina staža


“Postoji jedna vrsta ljudi koja najviše može promijeniti svijet. Ti su ljudi strpljivi i brižni. Oni provode svoje slobodno vrijeme pripremajući se zainteresirati druge i naučiti ih nešto. Oni vole bilježnice, knjige, kemijske (uglavnom plave, crvene im nisu baš drage) i ostali uredski pribor. Oni su spremni ponoviti tisuću i jedan put kako bi sve bilo jasno.

Ti ljudi svaki dan odijevaju osmijeh na lice kako bi njime obasjali one koji su im dragi. Ti ljudi skrivaju svoje probleme kako ne bi postali tuđi problemi. Ti ljudi su prije svega osobe, poput svakoga od nas. Osobe koje imaju osjećaje, želje, strahove, nadanja, snove…

Te ljude volimo sretati na ulici nakon mnogo godina i često se pitamo gdje su se pritajili oni koje ne vidimo godinama. Njihove poglede, riječi i savjete pamtimo do kraja života. Dok smo mali smatramo ih savršenima, s vremenom shvaćamo da nije sve šareno i lijepo, ali i dalje ih volimo i cijenimo.

Oni nas ne uče ono što misle da je pravilno ili zanimljivo. Uče nas ono što zaista jest. Istovremeno su sudci, savjetnici, psiholozi, roditelji, prijatelji… Ti ljudi nas usmjeravaju na naš pravi put i nijedan znanstvenik, izumitelj, skladatelj ne bi bio ono što je sad da nije bilo njih.

Ti ljudi su naši učitelji i učiteljice, nastavnici i nastavnice, profesori i profesorice.”

Tena Faletar, učenica 2.f


“Zahvaljujem Vam na tome što ste nas toliko toga naučili.

Ne samo gradiva nego i stvari vezanih uz naš daljnji život.

Dolazite na nastavu kada imate loše i teške dane, ali svejedno ste pred nama nasmijani kao da je jedan od Vama najboljih dana.

Kada vidim koliko ste me toga naučili i

kada Vas vidim na satu, shvatim da želim biti osoba poput Vas.

Obzirna, ljubazna, zanimljiva, samouvjerena, ali ipak nenametljiva.

Želim misliti srcem koliko i glavom i biti tu za ostale.

Jer Vi ste kao vrtlar koji omogućava da naše duše cvjetaju.”

Terezija Matković, učenica 2.f