Osvrt učenice Martine Mršić, 4. razred Katoličke gimnazije Ivana Pavla II. iz Zadra (mentor je Damir Sikirić)
NA KRAJU UOPĆE NIJE BILO STRAŠNO
Vinkovci, jedan od najstarijih europskih gradova, i ove su godine bili domaćin državne smotre LiDraNo, održane od 22. do 24. travnja 2026. godine, koja okuplja učenike iz cijele Hrvatske i promiče literarno, novinarsko i dramsko stvaralaštvo. Među sudionicima našla sam se i ja, s novinarskim člankom za koji, iskreno, u početku nisam vjerovala da će me dovesti ovdje.
PRVI DAN, SRIJEDA
Put prema Vinkovcima trajao je gotovo osam sati. Ruta je bila sljedeća: Dubrovnik – Makarska – Zadar. Većinu vremena provela sam čitajući knjigu i razmišljajući o tome kako će izgledati tri dana preda mnom, svjesna da sam jedina učenica iz svoje škole. Ta je činjenica u početku budila određenu nelagodu, ali i znatiželju. Dolazak u Vinkovce označio je početak intenzivnog i sadržajnog programa. Posebno mi se dojmila izložba školskih listova, jer kao urednica školskog lista, osjećam posebnu povezanost sa tim oblikom izražavanja, a ova izložba dodatno je potvrdila koliko su školski listovi važan prostor kreativnosti i slobode – prostor koji će mi, sigurna sam, nedostajati nakon odlaska na fakultet. Organizacija same smotre bila je na visokoj razini, a uvod u program obilježili su stručan i poticajan žiri te atmosfera koja je podsjećala na „raj za novinare“ -> novine, članci, osvrti, komentari, ali i osmijesi i prihvaćanje. Upravo taj prvi dojam postavio je ton cijelom događaju. Sve početne predrasude brzo su nestale nakon upoznavanja s cimericama. „Na kraju uopće nije bilo strašno“, mogla bih sažeti svoje iskustvo, jer nova su poznanstva prerasla u prijateljstva. Upoznala sam iznimno drage i kreativne ljude s kojima sam razmjenjivala ideje i upoznavala njihove radove i strasti.
DRUGI DAN, ČETVRTAK
Novi dan protekao je u jednako pozitivnom tonu. Dan je započeo u 9:00 obilnim doručkom: kruh, lepinja, salata, hrenovke, jaja, različite vrste salama i sirova…a, tek da spomenem slatko! Pravi švedski stol! Atmosfera među svima nama bila je iznimno vedra, a u sebi sam pomislila: „Ne želim kući“. Oko 10 sati održan je okrugli stol posvećen novinarskim radovima. Sudionici su imali priliku slušati i komentirati osvrte, reportaže i članke, razmjenjujući vlastita mišljenja i iskustva. Upravo taj segment programa pokazao se posebno vrijednim. Konstruktivne kritike i pohvale koje smo međusobno davali bile su korisne i poticajne, a meni osobno iznimno je značilo mišljenje stručnjaka, jer željela sam čuti savjete ljudi koji znaju što je novinarstvo i koliko je truda u njega potrebno. LiDraNo se još jednom potvrdio kao više od same smotre. Doduše, do sada sam samo sudjelovala na županijskoj razini, ali LiDraNo kao takav uistinu jest mjesto susreta, razmjene i rasta za sve kreativne mlade ljude. Ovo iskustvo dodatno mi je otvorilo oči i učvrstilo želju da se nastavim baviti novinarstvom. Na kraju, ostaje zahvalnost – onima koji su nas ugostili, smjestili, kuhali nam, ali i povjerenstvu koje je prepoznalo naš trud. Što se tiče mene same, drago mi je da je moj rad bio prepoznat, jer isprva ga nisam ni htjela napisati. Upravo taj rad doveo me u Vinkovce i omogućio mi iskustvo koje će, bez sumnje ostati jedno od najvažnijih u mom srednjoškolskom obrazovanju.
