Gotovo dva desetljeća Orion svijetli

Rad u literarnoj radionici namijenjen je učenicima koji svoje ideje, osjećaje, razmišljanja žele prenijeti na papir, a žele poticajno, učeći na dobrim primjerima, kao i na vlastitim i tuđim pogreškama naučiti koji je njihov najbolji način. Namijenjena je i učenicima koji vole čitati, vole knjigu, priče, poeziju, žele ući u interpretaciju književnog djela, žele raspravljati o i na temelju književnoga teksta, žele naučiti vrednovati književni tekst.

Osnovna je namjena naše aktivnosti obogaćivanje svakoga pojedinca, drugih učenika, života škole i grada.

Dugogodišnja je voditeljica Nikolina Maletić koja nastoji prepoznati darovitost učenika, potaknuti na stvaranje, dijeljenje iskustva teksta i pisanja, ali pravi su nositelji mladi literati koji se početkom nastavne godine uključuju u rad grupe, a time i preuzimaju određenu odgovornost redovitih dolazaka, aktivnog sudjelovanja u raspravama, samostalnog vježbanja, čitanja i pisanja te sudjelovanja na literarnim smotrama.

Ciljevi rada:

• upoznavanje s najvažnijim zakonitostima oblikovanja književnog teksta
• upućivanje učenika u temeljne elemente pisanja fikcije (izvori fikcionalne proze, ugođaj i atmosfera, lik, zaplet, točka gledišta…),  istraživanje temeljnih pojmova na primjerima iz poznatih književnih djela
• rad na tekstovima različitih autora s naglaskom na suvremenu književnost
• izrada kraćih i duljih, jednostavnijih i složenijih vježbi, samostalno pisanje i dorada priče / pjesme
• sudjelovanje na literarnim natječajima i smotrama, upoznavanje drugih učenika i nastavnika s književnim razvojem grupe, upoznavanje djela poznatih i nepoznatih autora, upoznavanje književnih djela učenika drugih škola,
• osobni rast i razvoj, poticanje na zaokret prema pisanoj riječi kao izvoru znanja, ljepote, nezaobilaznom partneru u sazrijevanju.

Rad grupe odvija se jednom tjedno, dva sata, u dogovorenom terminu, u školi ili rjeđe u Gradskoj knjižnici, na susretu s poznatim književnikom ili književnicom, na literarnoj večeri.

Rezultate rada grupa predstavlja na literarnim natječajima i smotrama, objavljivanjem Zbornika tekstova, u školskom listu, na prigodnim panoima u školi, u školskom godišnjaku, organiziranjem literarnih večeri, sudjelovanjem na školskim priredbama uz Dane jezika, sudjelovanjem na Jutru poezije u okviru Dana Josipa i Ivana Kozarca, sudjelovanjem u obilježavanju Svjetskog dana poezije i Međunarodnog dana darovitih učenika, Noći knjige i mnogim drugim aktivnostima u školi ili u Gradskoj knjižnici. Iza grupe puno je nagrada i uspješnih sudjelovanja na državnoj smotri literarnoga, dramskog i novinarskog stvaralaštva – LiDraNo, na Goranovu proljeću, na brojnim književnim natječajima za srednjoškolce… a najsretniji smo što se jedan dio literata nastavlja baviti pisanjem, objavljuje i što znamo da je vjetar u leđa itekako stizao četvrtkom navečer u učionici br. 6.

Djelić učeničkih osvrta:

„Učionica broj šest istovjetna je svim ostalim, visokim bijelim vratima zapečaćenim, učionicama. Iste hrome klupe, isti ucviljeni parket i kesten koji se još nije dovoljno protegao da nam pokuca na prozor. Ukratko, jedna posve poetska prostorija. Ovdje školska godina mjesec dana odgađa svoj početak. Ne zbog letargije njenih posjetitelja, već zato što prvi ispit, svake godine, pada u jednu listopadsku subotu. Jutro poezije i ove je godine okupilo članove gimnazijske literarne skupine Orion…“

Mateja  Jurčević

Tamo negdje između omraženih jutarnjih nultih, između tone jednadžbi, sklopljeni­h mirova, eseja i kemijskih reakcija, mi lit­erati, nalazimo vremena za naš sastanak. Četvrtak, pola 7, već gotovo cijelo stoljeće isto vrijeme i mjesto. Ponekad umorni, bezvoljni, pod pritiskom idućeg dana, mi sjedamo za naš „polukružni“ stol i činimo nešto hrabro. Bacamo jedni pred druge svoje misli, pažljivo odmotavamo osjećaje, predstavljamo likove izbačene na papir…

A onda bude malo kritike. Naravno, ne u punom smislu te riječi, ali bude.

Smijemo se, govorimo o trenucima kada krene „ono“ što prethodi nastanku naše

pisane riječi, govorimo o svojim meto­dama koje uključuju zapisivanje misli

uvijek i svugdje…

Svatko od nas priča svoju priču gledanu kroz različita stakalca šarenog kaleidoskopa. Riječi jesu naše igračke. Poželjeli smo poznatim književnicima i školama našeg grada na Bosutu predstaviti naše nagle inspiracije, žute minute i probleme na bijelom papiru, naš umirujući kutak u učionici broj 6 u kojoj profesorica prestaje biti profesorica, a učenici više nisu učenici nego prijatelji koji slušaju jedni druge. I ove smo jeseni, već tradicionalno, sudjelovali na Jutru poezije u okviru Dana Josipa i Ivana Kozarca, sudjelovali u izvedbi i organizaciji Druženja u predvečerje u našoj školi, pozvali i druge učenike da nam se otkriju kao mladi pisci sudjelovanjem u natječaju za najbolju pjesmu ili kratki tekst, objavili još jedan literarni podlistak u školskom listu „Žvoks“, već tradicionalno sudjelovali na LiDraNu na kojem je najuspješnija bila naša maturantica Tea, obogatili i zatvaranje Državnog natjecanja iz fizike. Presretni smo i što je član naše grupe, Matej Rupčić, objavio  svoj prvi roman Plemenita krv koji vam još jednom preporučujemo. Ukratko, aktivno i redovito pišemo, no najbolje ćemo vam se ipak predstaviti našim radovima, pjesmama i pričama… 

Barbara Dujmović i Valentina Stantić