Na početku skupa učenice Marta Draganić (1. D), Marija Jozinović (1. D), Laura Sedlar (1. D), Karla Sedlar (1. D) i Dora Vrselja (1. D) izvele su pjesmu Libar, koju su i najavili voditelji programa – učenici Jakov Jozinović (4. G) i Nera Bandić (2. F). Nakon prigodnog programa prisutnima se obratila ravnateljica naše Škole Ivana Biljan, koja je, između ostalog, i dopredsjednica ogranka HPKZ-a Vukovarsko-srijemske županije. U svom je govoru ravnateljica pozdravila sve sudionike događaja i najavila govornike. Istaknula je zadovoljstvo činjenicom da je Gimnazija Matije Antuna Reljkovića dobila priliku ugostiti Skup s obzirom na to da je ugledni pedagog Ivan Filipović bio učenik naše Škole.
Potom su se skupu obratili: Gabriel Šokičić, pročelnik Upravnog odjela za poslove gradonačelnika i mjesnu samoupravu grada Vinkovaca; prof. Luja Zamečnik, predstojnica Agencije za odgoj i obrazovanje Podružnice Osijek i viša savjetnica za predškolski odgoj; Ksenija Romstein, prodekanica Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku; Mirela Skelac, viša savjetnica za razrednu nastavu i viša savjetnica za stručne suradnike pedagoge Agencije za odgoj i obrazovanje Podružnice Osijek; Kata Piršljin, predsjednica ogranka HPKZ-a Vukovarsko-srijemske županije te izv. prof. dr. sc. Snježana Dubovicki kao voditeljica projekta obilježavanja 200. godišnjice rođenja Ivana Filipovića i izvanredna profesorica na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku.
Nakon pozdravnih govora nastavnica Hrvatskog jezika Ozana Vučina i učenik Jakov Jozinović (4. G) otpjevali su pjesmu Dugo u noć, u zimsku bijelu noć i cijelo potkrovlje, u kojem se održavao skup, proželi emocijama, koje su nas prikladno uvele u otvorenje izložbe prikupljene arhivske građe o Ivanu Filipoviću te studentskih i učeničkih likovnih i literarnih radova povezanih zajedničkom temom o Ivanu Filipoviću, u čijoj su pripremi sudjelovali izv. prof. dr. art. Marko Šošić s Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i nastavnica Likovne umjetnosti Mihaela Gelemanović Pracaić. Potom su se skupu obratili dipl. knjižničar Osnovne škole Ivana Filipovića u Velikoj Kopanici Ivan Munjiza i izv. prof. dr. sc. Emerik Munjiza, koji je ujedno i suautor monografije o Ivanu Filipoviću te autor brojnih radova o povijesti pedagogije i školstva u Hrvatskoj.
Nakon otvorenja izložbe uslijedilo je nekoliko predavanja koja su kontekstualizirala Filipovićevo vrijeme, oslikala njegov životni put i istaknula njegovu važnost u dugom 19. stoljeću kao stoljeću modernizacije i brojnih promjena koje je ona nosila sa sobom. U svom predavanju Ivan Filipović – promicatelj pedagoških ideja izv. prof. dr. sc. Snježana Dubovicki istaknula je suvremenost brojnih didaktičkih principa koje je Ivan Filipović zagovarao, kao što su: načelo individualizacije, načelo postupnosti i sistematičnosti i načelo korelacije i integracije. Time su Filipovićeve ideje predstavljene kao vrlo napredne za vrijeme 19. stoljeća, ali još uvijek prisutne u suvremenoj nastavi u kojoj učenik treba biti u središtu nastavnog procesa. Potom je dr. sc. Pavao Nujić u svome predavanju Školstvo i društvo u vrijeme Ivana Filipovića opisao životni put Ivana Filipovića i njegovu ulogu u temeljnim školskim reformama 19. stoljeća, a osobito njegov doprinos u izradi Zakona ob ustroju pučkih škola i preparandija za pučko učiteljstvo u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji iz 1874., kojim je ukinuto tjelesno kažnjavanje učenika, a učiteljima i učiteljicama osigurana mjesečna plaća i mirovina, s tim da su se plaće učitelja i učiteljica izjednačile što je bilo vrlo napredno u usporedbi s ostalim zemljama Austro-Ugarske Monarhije gdje su učiteljice imale znatno manju plaću od učitelja. Nakon toga, nastavnik Povijesti Marko Vujeva i ja u predavanju Gimnazija Vinkovci na početku životnoga puta Ivana Filipovića opisali smo obrazovni sustav u Vojnoj granici Filipovićeva vremena, s naglaskom na gimnaziju te Filipovićevo šestogodišnje školovanje u našoj Školi, u kojoj je, nažalost, ponavljao 2. gramatički razred, što mu je omogućilo upoznavanje Andrije Brlića, sina poznatog hrvatskog preporoditelja Ignjata Brlića koji je bio prijatelj njegova ujaka Adama Filipovića, a time i upoznavanje s preporodnim idejama, za koje se tada u Vinkovcima osobito zalagao župnik i književnik Mato Topalović s kojim je, također, razvio prijateljski odnos. Tako je boravak u Vinkovcima i školovanje u našoj Školi predstavljalo okvir u kojem je Filipović izgradio svoju osobnost, pridružio se preporodu i odabrao svoj poziv. Naposljetku, u svom predavanju Ivan Filipović kao inicijator cjeloživotnog obrazovanja izv. prof. dr. sc. Emerik Munjiza vrlo je slikovito opisao nestručnost tadašnjeg učiteljskog kadra u cijeloj Monarhiji te Filipovićeva nastojanja u provođenju cjeloživotnog obrazovanja, ideje koja je bila vrlo napredna u 19. stoljeću, a i danas je vrlo aktualna.
Nakon navedenih predavanja učenice Nera Bandić (2. F), Ana Jelić (2. F) i Barbara Šimić (2. F) interpretativno su pročitale Filipovićeve pjesme, čime su sudionici Skupa mogli izravno doživjeti Filipovićeve preporodne ideje o kojima je bilo riječi, a u odabiru pjesama i pripremi učeničkih nastupa veliku je ulogu imala nastavnica Hrvatskoga jezika Marija Tikvić.
Poslušavši književnu riječ, sudionici skupa potom su imali priliku nešto više čuti i o onoj znanstvenoj, tj. o monografiji Ivan Filipović – organizator hrvatskoga učiteljstva i reformator hrvatskoga školstva, koju su predstavili autori izv. prof. dr. sc. Emerik Munjiza i izv. prof. dr. sc. Snježana Dubovicki te ravnateljica Ivana Biljan. Tom je monografijom oslikan životni put Ivana Filipovića, njegov književni i pedagoški rad, njegove napredne ideje te brojne aktivnosti kojima je svoje ideje ostvario i doprinio boljitku hrvatskog društva ne samo 19. stoljeća nego i kasnije.
Skup je zatvoren pjesmom Putujem u izvedbi učenika Jakova Jozinovića (4. G), kojom je Filipovićev posjet Gimnaziji priveden kraju. Iako je napustio Gimnaziju i Vinkovce, iako ga je put odveo u druga mjesta Hrvatske gdje je širio i provodio svoje reformne ideje, njegova reformna baština itekako je bila cijenjena u Vinkovcima, a osobito u Gimnaziji. Skup nas je podsjetio na suvremenost i značaj njegovih ideja, osobito na njegovu posvećenost učiteljskom pozivu koja se ponajbolje oslikava riječima: „Da se deset puta rodim, deset puta bio bih učiteljem“, a velika je čast da je Učitelj Svih Učitelja bio učenik naše Škole! Neka njegove napredne ideje žive i dalje, kako u Vinkovcima, tako i u svim krajevima Hrvatske!
Marijana Bošnjak, prof.
