BIOLOGIJA

Divlji kesten listopadno je drvo iz porodice Hippocastanaceae. Ime roda Aesculus potječe od latinske riječi esca, u prijevodu hrana, jelo, a ime vrste potječe od grčke riječi hippocastanum, što u prijevodu znači konj. To je ime dobio jer plodovi služe kao hrana jelenima, veprovima i drugim životinjama i jer su , navodno, Turci koristili sjemenke kao lijek za konje.

Nizinski i brdski krajevi Jugoistočne Europe su prirodna staništa ove vrste, a divlji kesten izvorno potječe iz Perzije, a kod nas se rasprostranio iz Albanije i Grčke. Rasprostranjen je i u Njemačkoj, te Velikoj Britaniji i u SAD-u, gdje je u nekoliko država prijavljen kao invazivna vrsta. Razlog velike rasprostranjenosti je taj što Kesten lako uspijeva na različitim vrstama tla, ipak najviše preferira tla bogata humusom, ujedno i vlažna i plodna tla. Također još jedan od razloga je otpornost na razne okolišne čimbenike. Divlji kesten podnosi sjenu, kišu te niske temperature do -40˚C, dok su na zagađenje i suše osjetljiviji pa im je granična temperatura 30 ˚C. Najčešće se uzgaja i sadi u šumama i gradskim parkovima  iz estetskih razloga, te često služi kao dekoracija.

Ovo stablo može narasti do 40m i doživjeti čak 250 godina. Krošnja kestena gusto je i široko razgranata, a korijenov sustav dubok i čvrst. Njegova kora, u mladosti glatka i maslinasto-zelene boje, sa svjetlijim lenticelama (porozno tkivo koje služi za transpiraciju i izmjenu plinova) s vremenom vodoravno ispuca, počne se ljuštiti u tankim ljuskama i poprimi smeđo-sivu boju. Njegovi pupoljci, od kojih je vršni pup veći od postranih, omotani su smolastim, sjajnim, crvenosmeđim ljuskama koje izlučuju ljepljivu tvar kako bi ga zaštitile od hladnoće.  Njegovi naizmjenični listovi smješteni su na 0.3-5 cm dugoj peteljki. Listovi su klinastog oblika, dlanasto sastavljeni, te pri osnovi suženi, a na vrhu širi. Većinom se sastoje od 7 listića, od kojih je najveći onaj srednji. Prije nego što otpadnu, u jesen, poprimaju zlatnožutu boju i produžava se u vodoravnom položaju. Cvjetovi su uspravni, sakupljeni u 20-30 cm velike grozdove, a pri njihovoj osnovi nalaze se ženski cvjetovi. Cvjetaju u travnju i svibnju. Latice su svinute prema nazad, bijele su boje, sa žutim i rozim mrljama. Plod je većinom jednosjemeni, a ponekad i dvosjemeni oraščić( kesten), omotan sjajnom, tamnosmeđom ljuskom i bodljikavom ovojnicom. Dozrijevaju u rujnu i listopadu.

KEMIJA

Kesten je poznat po svojoj jestivosti i bogatom nutritivnom sastavu, iako kemijski sastav kestena varira o vrsti, on sadrži visok udio ugljikohidrata, vlakana, vitamina i minerala. Ugljikohidrati poput škroba čine većinu njegovog sastava.Također je bogat vitaminom C, vitaminom B6, mineralima poput kalija, fosfora, magnezija. Jedna od zanimljivosti je da su kesteni jedini izvor vitamina C među orašastim plodovima. Osim toga, sadrži i neke važne antioksidanse poput fenola i flavonoida, koji imaju ulogu u očuvanju zdravlja srca i imunološkog sustava.Upotreba kestena je široka, osim u prehrambenoj industriji u obliku slastica te proizvodnji brašna, koristi se u kozmetičkoj industriji i farmaceutskoj industriji.Ljekoviti dijelovi biljke su cvjetovi, te kora i zreli plodovi, a ljekovite tvari su glikozid eskulin, saponini, tanin, smola, masna ulja, flavonoidi itd., koje se koriste za izradu pripravaka za liječenje venoznih oboljenja.Također se glikozid eskulin, dobiven iz kore, koristi u izradi masti koje se koriste protiv sunčanih opeklina, jer ima svojstvo upijanja ultraljubičastih zraka. Najnovijim istraživanjima je dokazano da divlji kesten sadrži vitamin P koji povećava otpornost kapilara, te pomaže u jačanju otpornosti protiv infekcija. U kozmetičkoj industriji se koristi u obliku losiona za kosu, te raznih maski za lice koje obogaćuju i jačaju strukturu kose i lica raznim vitaminima i proteinima. 

POVIJEST